Željko Joksimović ponovno na Eurosongu 2012!

Nova pravila izbora pjesama

Srbija je ove godine preuzela mjere štednje za Eurosong od svojih susjeda Bosanaca te umjesto skupog organiziranja "Beovizije" - izbora za pjesmu koja će predstavljati Srbiju na Eurosongu, odlučila se za autoritativan izbor predstavnika i pjesme.

Tako će Srbiju 2012. predstavljati Željko Joksimović koji će svoju pjesmu za Eurosong predstaviti javnosti početkom iduće godine. Izabran je zahvaljujući svom velikom iskustvu na Eurosongu. Naime, izuzev osvojenog drugog mjesta s kompozicijom "Lane moje" u Istanbulu 2004., skladatelj je pjesama "Lejla" za BIH te "Oro" za Srbiju, a 2008. je dobio i ulogu voditelja Eurosonga.

Rođen je 20. travnja 1972. u Beogradu a odrastao u Valjevu gdje je završio gimnaziju. Nakon nje, upisuje Fakultet muzičkih umjetnosti u Beogradu. Glazbom se počeo baviti već u ranom djetinjstvu a u dvanaestoj godini dobiva prvo priznanje osvajanjem titule "Prva harmonika Europe" u Parizu. Danas je on jedan od rijetkih izvođača koji poznaje instrumentalnu tehniku na čak jedanaest instrumenata. Pored glazbenog talenta, Željko govori čak 5 jezika i to ruski, poljski, engleski, grčki i francuski. Dokaz je da danas postoje obrazovani  i talentirani pjevači koji se bave zabavnom glazbom i zasluženo su dio popularne main-stream kulture.

Kakva izborna pravila očekuju Hrvatsku?

Iako se šuškalo da će i Hrvatska 2012. slijediti navedene primjere štednje, Dora će se iduće godine ipak održati. No, najavljeno je da će se koncept izbora potpuno izmijeniti te će uveliko sličiti onome koji je Njemačkoj obezbijedio pobjedu. Prema mnogobrojnim anketama i nagađanjima Hrvatsku bi 2012. godine na Eurosongu trebala predstavljati Jelena Rozga, no tko će zasigurno biti predstavnik, saznat ćemo po završetku Dore.

 

Solistički koncert Željka Joksimovića u Tuzli

  Karte su bile rasprodane prvi dan puštanja u prodaju

Željko je "zapalio" publiku 

Specijalna gošća na njegovom koncertu bila je pjevačica Jelena Tomašević

Portret: Salvador Dalí

Prošlo je čak 23 godine od smrti najpoznatijeg umjetnika nadrealizma Salvadora Dalíja, no njegova djela jednako osvajaju srca poklonika umjetnosti diljem svijeta. Svojom inovativnošću i bizarnošću ostavio je neizbrisiv trag na vrijeme u kojemu je živio ali i pružio putokaz današnjoj umjetnosti. Zadesila me  je turistička sreća da u moru različitih muzeja posjetim upravo njegov u Figuerasu i od tad sam naprosto očarana. 

Rođen je u malenom španjolskom gradiću Figuerasu u blizini Barcelone 11. svibnja 1904. godine a od svog ranog djetinjstva bio je fasciniran dubinom života i ljudskog uma. Tako je dugo vjerovao da je reinkarnacija svoga brata koji je umro točno devet mjeseci prije njegova rođenja.

Već sa deset godina ulazi u svijet slikarstva pod velikim utjecajem impresionizma kojim obilježava svoja prva djela koja su bila izložena 1919. godine u kazalištu u Figuerasu. Iako su imala veliki uspjeh, Dalí je ipak osjećao želju za umjetničkim obrazovanjem pa upisuje Akademiju u Madridu gdje njegova djela poprimaju obilježja kubizma. No vrhunac svog umjetničkog izričaja doživljava u Parizu gdje upoznaje svog idola Pabla Picassa.

Nakon Drugog svjetskog rata Dalí prelazi granice nadrealizma i posvećuje se optičkim iluzijama i znanosti koji se isprepliću u njegovim djelima poput slike „Hiperkubično tijelo“. Također je javnosti fascinantno njegovo djelo „Gala razmišlja o Sredozemnom moru“ , koje kada se gleda dvadeset metara ispod površine postaje portret Abrahama Lincolna.

            

Najpoznatiji muzej Dalíjevih djela je smješten upravo u njegovom rodnom Figuerasu, u kazalištu gdje je imao svoju prvu izložbu. Kazalište je za vrijeme španjolskog građanskog rata 1939. bilo porušeno pa je Dalí predložio da se na njegovim temeljima izgradi muzej koji je zvanično otvoren 1974. godine. Od tada sve do danas to je jedino mjesto na svijetu koje posjetiteljima nudi jedinstven pogled na život i djela Salvadora Dalíja, od njegove mladosti do smrti.
        

Sama ideja o stvaranju vlastitog muzeja opčinila je Dalíja toliko da je ostatak svog života posvetio svakom detalju njegovog uređenja i stvaranju ne samo slikarskih djela kao što je Room Mae West koja običnom oku izgleda kao besmislen sklop nepovezanih stvari no kada se pogleda s određene visine i kroz Dalijevu leću sve te stvari skupa čine portret.

            

Današnji muzej sadrži sve ono što je  Dalí stvarao za  vrijeme svog života a to su: slike, crteži, skulpture, hologrami, fotografije i mnogi drugi umjetnički oblici. Javnosti je dostupno 1500 njegovih djela od ukupno 4000.Posjetiteljima se savjetuje obilazak cjelokupnog muzeja kako bi se u potpunosti upoznali sa Dalíjevom umjetnosti i ličnosti koja je sama po sebi jako kompleksna.

Jedna od najpoznatijih Dalíjevih slika: Gala razmišlja o Sredozemnom moru. 

Ulaz u Dalíjev muzej u Figueresu, Španjolska.

Room Mae West

Interliber- sajam knjiga 2011.

Izdavačko i edukativno stvaralaštvo dobilo je svojih šest dana slave na 34. Međunarodnom sajmu knjiga, Interliber, koji se održavao od 8. - 13. studenog ove godine na Zagrebačkom Velesajmu. Knjigoljupci su mogli uživati u velikoj sajamskoj priredbi u kojoj je sudjelovalo preko 250 izlagača iz regije na površini od 15 tisuća četvornih metara.

Program sajma sadržavao je svakodnevne promocije novih naslova, stručne skupove, razgovore s piscima i, za posjetitelje vjerojatno najvažnije, prodaju knjiga po jako povoljnim cijenama. Mnoge nakladničke tvrtke nudile su čak do 70% popusta na neke od najpoznatijih knjiga svjetske ali i domaće književnosti.

Interliber, po svom značaju počinje prelaziti nacionalne okvire i dobiva međunarodni epitet osobito nastupom Mađarske 2003. godine, a potom uključenjem  Bosne i Hercegovine godinu kasnije kao zemlje partnera, a godinu iza toga partnerstvom sa Hrvatskom maticom iseljenika - pisci i nakladnici iz dijaspore.  Slovenija se priključuje 2006. godine, potom Poljska i Izrael. Tako ovaj sajam postaje međunarodno okupljalište ljubitelja književne umjetnosti.

Ovogodišnji sajam okupio je knjigoljupce svih dobi, one najmlađe i one najstarije te ih objedinio ljubavlju prema pisanoj riječi i niskim cijenama.
- Ovo je raj za nas koji volimo čitati knjige. Ne znam koju bih knjigu prije kupio, sve su jako dobre i daleko jeftinije nego u knjižarama. - komentirao je jedan od posjetitelja sajma koji je, kako kaže, bio prisutan na sajmu svih šest dana njegovog održavanja. 

Ovakav događaj dokaz je da za uživanje u luksuzu riječi nije potrebno imati dubok džep, već samo veliku ljubav prema pisanoj riječi.

Tuzla: Sreća na Zrnu soli

Tko kaže da ne postoji grad na Balkanu gdje ljudi mogu biti sretni i prožimati svoje živote međusobnim razumijevanjem, tolerancijom i neraskidivim prijateljstvom?  Tamo gdje su vjera, nada i osmijeh osnovne i neophodne namirnice za život...

Tuzla, često opisivana kao Grad na zrnu soli ponosi se svojom višestoljetnom tolerancijom, tehnologijom i nepresušnim talentom. Stoljećima njegovani sklad među različitostima u Tuzli, položio je svaku povijesnu provjeru i iskušenja , osobito u posljednjem ratu, kada je bila jedini grad u kojem pobjedu na izborima nisu odnijele stranke s netrepeljivim nacionalističkim predznakom.

Smatra se jednim od najstarijih naselja u Evropi a posebnu znamenitost čine ostaci Panonskog mora u vidu 350 milijuna tona slanih stijena i slane vode ispod grada koji su postali osnovno bogatstvo i resurs tuzlanske kemijske industrije. Prije osam godina, lokalne vlasti su odlučile da veliku količinu slane vode izvuku na površinu te su tako učinili Tuzlu danas jedinim gradom u Europi koji ima slano jezero, i to ni više ni manje nego u samom centru grada. Također, voda novonastalog Panonskog jezera je navodno ljekovita stoga je ono nerijetko utočište bolesnih

Skromnost je ocrtana na svakom kamenu kojim je popločan ovaj grad a ipak izgleda tako raskošno a ljudi u njemu tako sretno. U čemu je tajna nepresušne sreće? Vjerojatno u dobrim međuljudskim odnosima, vjerskom i kulturnom tolerancijom. 

"...Mi smo svih ovih burnih godina...Tuzlu nazivali stalno slobodna  teritorija. I kad god smo pisali mi smo govorili slobodna teritorija Tuzla  jer doista, nekako je tako bilo. Ja sam trebao doći u Tuzlu nekih 90-tih godina, i evo, ukazala mi se prilika sada, poslije toliko godina da dođem i da doista doživim Tuzlu.  I ove dane koje sam ovde proveo, sa jednim osjećajem ili osjećanjem da se nalazim među prijateljima. To je neki jedinstven osjećaj. Jer, rijetko nam se ukazuje to da se osjećamo doista među onima koji su prema vama istinski nastrojeni..."

Tako kaže jedan od najpoznatijih Tuzlaka, Meša Selimović, višestruko nagrađivani književnik. U Tuzli jedna od gimnazija nosi njegovo ime, a središte grada krasi i njegova bista.