Tko kaže da ne postoji grad na Balkanu gdje ljudi mogu biti sretni i prožimati svoje živote međusobnim razumijevanjem, tolerancijom i neraskidivim prijateljstvom? Tamo gdje su vjera, nada i osmijeh osnovne i neophodne namirnice za život...
Tuzla, često opisivana kao Grad na zrnu soli ponosi se svojom višestoljetnom tolerancijom, tehnologijom i nepresušnim talentom. Stoljećima njegovani sklad među različitostima u Tuzli, položio je svaku povijesnu provjeru i iskušenja , osobito u posljednjem ratu, kada je bila jedini grad u kojem pobjedu na izborima nisu odnijele stranke s netrepeljivim nacionalističkim predznakom.
Smatra se jednim od najstarijih naselja u Evropi a posebnu znamenitost čine ostaci Panonskog mora u vidu 350 milijuna tona slanih stijena i slane vode ispod grada koji su postali osnovno bogatstvo i resurs tuzlanske kemijske industrije. Prije osam godina, lokalne vlasti su odlučile da veliku količinu slane vode izvuku na površinu te su tako učinili Tuzlu danas jedinim gradom u Europi koji ima slano jezero, i to ni više ni manje nego u samom centru grada. Također, voda novonastalog Panonskog jezera je navodno ljekovita stoga je ono nerijetko utočište bolesnih
Skromnost je ocrtana na svakom kamenu kojim je popločan ovaj grad a ipak izgleda tako raskošno a ljudi u njemu tako sretno. U čemu je tajna nepresušne sreće? Vjerojatno u dobrim međuljudskim odnosima, vjerskom i kulturnom tolerancijom.
"...Mi smo svih ovih burnih godina...Tuzlu nazivali stalno slobodna teritorija. I kad god smo pisali mi smo govorili slobodna teritorija Tuzla jer doista, nekako je tako bilo. Ja sam trebao doći u Tuzlu nekih 90-tih godina, i evo, ukazala mi se prilika sada, poslije toliko godina da dođem i da doista doživim Tuzlu. I ove dane koje sam ovde proveo, sa jednim osjećajem ili osjećanjem da se nalazim među prijateljima. To je neki jedinstven osjećaj. Jer, rijetko nam se ukazuje to da se osjećamo doista među onima koji su prema vama istinski nastrojeni..."
No comments:
Post a Comment